BOSUTSKI BLUES

Niz zelenu ravan pružio se starac
duge brke češlja u hrastvoj sjeni
Obale se nijeme hukom dozivaju
dok ratnici pali o životu snivaju...

Mjesečev se zlatnik rasuo po mostu
srušenog ga opet podignulo vrijeme
a Bosut ko vranac,stasit i hirovit
svoje tajne nosi,munjama prkosi...

Na samici svira,žice rosom lašti
Privlakom žubori
tihe retke zbori...

O ranama svojim spomenare piše
o vojniku mladom kojeg nema više...
Studena ga zima injem okitila
sunce jarko ljeti znojem natopila...

Al on teče,ječi
krunu riše zlatnu
od klasova žita i ulja na platnu...