Nizbrdica

Proći ću već jednom
stazom koju duša sniva,
cestom što teče
dok se sunce skriva.

Želim da me grije,
da me grli,mazi,
da me vodi putem
kojim sreća gazi.

No,nemir me nosi
niz olujno more,
plovim,padam,drhtim
crtam licu bore.

I znam da ću stići,
preveslat ću plimu
nasmiješit se suncu,
otjerati zimu.

Sve dok oči plamte
dok me ima,dok trajem
ne bojim se tame,
dok se srcem dajem.