Dok pravednici spavaju

Ponoć se već lagano uljuljkala u svoje tamne plahte i snom bezbrižnog klinca sanja slatke snove..zvijezde su se rasule po prozračnom nebu poput dukata a mjesec se zavodljivo smješka mladim ljubavnicima na klupi..ne čujem ni cvrčke koji mi dosađuju svake noći pod prozorom,zavukli su se pod bambuse u kanalu i miruju...odavno su zaspali i seoski dušebrižnici dugih jezika i potpaljene lomače za sve grešne duše...pravedni i neokaljani a iz očiju im vire zli plameni jezičci...koja sam ja na listi za odstrijel? Vještica,koja ne brije na njihove moralne zapovijedi i još jedna žena u nizu čiji su zubi postali vidljivi,oštriji,jači... eh,što nismo u kamenom dobu? Toljage bi radile kao po traci,,,vlast je bila traljava kao i sada,osim što se u našem navodno civiliziranom svijetu,žene mlati na finiji način,,,ali bezmudanti su svejedno ostali na istom psihološkom nivou,ništa se nije promijenilo, osim možda kravate ispod vrata i svježe opeglane košulje. No, ispod te šminke nešto gadno smrdi...učmali primitivizam i par dlačica koje podsjećaju senjobera na pretke..špiljskog pračovjeka i toljagu...
Vrijeme je da i ja legnem u svoju pećinu  dok cvrči nisu namirisali žrtvu kojoj će pjevati,,,nisam večeras raspoložena za mjuzikl,,no sutra...tko zna...