Božić svima a ne samo njima

Ušorani sokaci moje Slavonske ravnice sve više sliče na tvornicu duhova,programiranu iz aparata vjerodostojnika sa Zagreb placa,,,ljudi čiji su životi stali u tek dva tri kofera sada su tek statistika.

I ja podjoh na put... ali s povratnom kartom...mene nećete tek tako raseliti...vrela je ova ravničarska krv..uinat ključa!

S djecom i prijama iz mladih dana uputih se na Advent u Zagreb.
Svjetla metropole izmamila su osmijehe na lice naših mališana.Nama povod za odmor od
svakodnevice.
Lijepo je za promjenu, brige zamijeniti opuštenim tumaranjem Gornjim gradom,,,zamirisati na pečene kobasice i okititi se umjetnim snijegom Adventske čarolije.

Velebno zdanje Zagrebačke katedrale ponosno se vinulo u visine,,raskošni oltari optočeni zlatom pred kojim klecaju koljena...Bože,skromnih li Tvojih sljedbenika,pomislih!
Riznica zatvorena za obične smrtnike,..
Ne bi me iznenadile biskupove pijanke u sitnim noćnim satima s društvom koji se na oltaru poziva na milosrđe i odricanja.
Nisam o tome nekada tako razmišljala,,,Crkva je bila alfa i omega mog odrastanja,vjera zakon.
No vjera nije raskoš,vjera je poniznost. Vjera je obrazac ponašanja prema ljudima,prema stvarima oko sebe,
Vjera nije folklor,običaj...vjera je neopipljivost,neopterećenost,..komad toploga kruha podijeljenog s neznancem.

Nakon prosvijetljenja i milosti koju dobih ugledavši sv. Lojzeka kako mirno spava,zaputismo se do Manduševca...
Nakon Jedne stanice apsurda,spustismo se do druge...
Fontana želja a uz nju siroti starac u božićnom ruhu,,ispred njegovih pohabanih starih cipela,tako već poznata pletena kosarica za milodare.
Mozda je koju kovanicu i ubacio Manduševac,za srecu..ali zdenac zelja samo ju je progutao poput pohlepnog automata.
- "Eh,stari moj..."-Nekim drugim ljudima ispunjavaju se želje,,,uhljebima s Trga mita i korupcije,bratskih i kumskih veza,ljubitelja umjetnina i lovačkih trofeja ali običnim smrtnicima-Ne! Ni Remetinec više nije za sirotinju...sada su tamo "Neki novi klinci",generacija stranački podobnih ili nepodobnih,ovisi koji vjetrovi zapušu.
.
Nakon prosječno lošeg ručka u restoranu krenusmo na sastajalište. Kava nešto više od jednog Hr.cenera...mlaka splačina bez okusa i mirisa,srkneš je u dva guca i šlus...drugi put nikamo bez termosice!

Čekajući naš prijevoz za nazad...u kutu oronule kuce ugledasmo ženu u srednjim 60.-im, umotanu u dronjke...njeni tamno krvavi obrazi podsjetiše na dvije jabuke nakon jutarnjeg mraza.
Sjedila je na promrzlom betonu i tupo gledala u bezglave prolaznike..poneki je zastao,odmahnuo glavom i nastavio svoje glavinjanje,poneki joj je udijelio po neku lipu,većina se nije ni osvrnula.

Moja djevojčica je bez riječi promatrala staricu,,,kao da je sav sjaj božićnog konzumerizma iščeznuo u minusom okovano predvečerje....

"Mama,oduzmi od mog dzeparca kovanice koje ti zveckaju po džepu!"-oči poput srne poprimile su boju plavetnila iz kojeg ce upravo krenuti poplava.
Zarila je ruku u moj džep i izvadila nekoliko mrkih medvjeda,trčajući prema nesretnoj starici na podu.
-Napravila sam dobar posao-pomislih...moje dijete ima dušu!-
Srce mi je zatitralo poput leptira kad namiriše prve zrake sunca.
Dugo smo šutjeli...svjetla metropole nestajala su u daljini a tmina koja je ljubila cestu podsjećala je na jalovu stvarnost.
Moja djevojčica je neutješno jecala za bakom koja je ostala na surovoj gradskoj prometnici. ..
Natopila je moje krilo suzama,kao da bi njima mogla oprati svu bijedu ovoga svijeta.
Svu nepravdu,svu licemjernost drustva...

Svi opaziše blještavilo lampica i bespotrebnog kičeraja...no rijetko tko se osvrne na bijedu i jad. Valjda je lakše zažmiriti...i produžiti.

Dok se uštirkani,masni  foteljaši časte Paškom janjetinom,,,dok crkvenjaci ispijaju arhivska vina  a oko vrata im blješte zlatom optočena raspela...nekoliko metara dalje...promrzla starica pokriva se studenim ogrtačem satkanim od zvjezda okovanih u mrak.
I pitam se....u što vjerujemo? Ne bi li šaka dukata iz Kaptolske riznice,nesretnicu zbrinulo do smrti? Ne bi li beneficije neradnika s Markova trga,staricu nahranilo i napojilo? Nije li to,naposljetku i temelj vjere,Adventa,Božića?

Bi...
ali koga briga...
Premijera ne,biskupa ne...a Bog,,ionako je vec odavno okrenuo ledja..i boli ga uho za sve.

Primjedbe

Popularni postovi